|
|
BIBLIJSKA PORUKA DANA
Vrijeme kroz godinu
10. tjedan kroz
godinu
Utorak, 8. lipnja
2010.
Mt 5,13-16
13"Vi ste sol zemlje.
Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više
ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."
14"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što
leži na gori. 15Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod
posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.
16Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide
vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na
nebesima."
Tumačenje:
Fra Tomislav Pervan
SOL ZEMLJE - SVJETLO SVIJETA
Mt 5,13-16
Kolika bi samo samosvijest trebala prožimati učenike? Vi
ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta! Ne veli Isus:
Budite sol zemlje, budite svjetlo svijeta. On to izriče
u indikativu, stvarnom stanju, a ne u zapovjednom
načinu, imperativno. Isus učenike poistovjećuje sa
svjetlom, sa solju. Nadovezuje Isus ove riječi na
blaženstva.Po čemu su Isusovi učenici svjetlo, po čemu
sol? Isus veli: Upravo vi, bespomoćni, vi siromasi, vi
tugujući, vi gladni i žedni pravednosti, vi milosrdni,
vi sućutni, mirotvorci, čista srca, vi progonjeni: Vi
ste sol zemlje! Ne Zakon, ne veliki mudraci, ne
filozofi, ne ni velike građevine, pa ni sami Hram nisu
svjetlo.
Nijedan drugi izričaj u svim evanđeljima i zabilježenim
Isusovim riječima ne odražava snažnije nutarnju
samosvijest i identitet Isusova učenika od onih gornjih
riječi iz Matejeva evanđelja. Kako bi visoko morali
misliti o sebi oni koji su prihvatili Isusovu poruku!
Čini se kao da ovim riječima sam Gospodin stavlja
sudbinu svijeta u učeničke ruke, kao da o njima ovisi
cijelo nebo i zemlja. Kao da Isus hoće reći: Ma čovječe,
u tebi živi nešto neuništivo, nešto što te veže sa samim
Nebom, ako si prihvatio moju riječ, kako je kraljevstvo
Božje, ne samo među vama, nego upravo u vama samima.
Jer, upravo ti imaš što reći svijetu, ti raspolažeš
pravim sredstvima, ti si ona sol, koja čuva svijet od
truleži i raspadanja, ti si ono svjetlo koje svijetli,
ti si vidljiva tvrđava koja odolijeva svim navalama
vremena, bura i oluja, svih neprijateljskih vojni.
Obično se veli kako je biblijski govor ultimativan (tj.
krajnje zahtjevan), apelativan (apelira na čovjekovu
svijest) te alternativan (naime, stavlja čovjeka pred
nužnu alternativu, pred odluku: ili - ili). Uzmemo li
pak Isusov Govor na gori, pronaći ćemo malo od toga
svega. Isus u tome govoru upućuje na stvarno stanje
stvari, upućuje na ono što se zbiva kad se prihvati
njegov proglas. Dakle, govor je indikativan, govori u
indikativu.
|
|
|
|
|
|
|
|
Ne veli Isus: "Budite
siromasi, mirotvorci, milosrdni, progonjeni"... Ne veli ni: "Budite sol zemlje,
svjetlo svijeta, grad na gori"! On veli: Vi to već jeste. Snagom riječi,
krštenja, snagom Duha Svetoga, snagom usmjerenja svoje egzistencije. Učinak onih
blaženstava o kojima smo prije govorili vidi se upravo ovdje u ovoj
konkretnosti: Vi ste sol, svjetlo, grad. Isus govori u indikativu, a njegov je
govor, da se izrazimo i riječima suvremene lingvistike, i performativan. On
oblikuje čovjeka, stvara novo. Njegova je riječ sposobna biti stvarateljska,
mijenjati čovjeka. "Reci samo jednu riječ..."
Koji je smisao soli? Nije u samoj sebi, nego u odnosu na
hranu. Ona čini hranu tèčnom, prijatnom, ugodnom. Koji
je smisao svjetla? Svijetliti. Pavao veli, 'vi ste
svjetlo u Gospodinu' (usp. Ef 5,8). Ili pak Filipljanima:
"Posred izopačena i pokvarena naraštaja vi svijetlite
kao svjetlila u noći" (2,15). Svud okolo mrak, samo
učenici svijetle. Slika koja i danas pristaje kao i
onda. Nema više zatvorenih kršćanskih područja. Vjernici
su velika dijaspora. Kršćani su napad svjetla na tamu
svijeta. Nije snažniji Sin tame od sinova svjetla.
Svrhovitost i učinkovitost soli jest u tome da ona mora
u hranu, da se mora otopiti. Isto su i učenici u
svijetu. Nevidljivi u svijetu, poput soli u hrani, ali
bez njihove nazočnosti sve je pokvarljivo i pretvara se
u lešinu. Učenici se ne smiju zatvarati u svoj geto,
svoj uski krug istomišljenika, u sebe. Učine li to, nisu
ni za što. Sol sama za sebe nema nikakve svrhe. Učenik
mora u svijet, u tijelo svijeta, u tijesto. Da se ne
pokvari. Vrijedimo samo onoliko koliko ukusa dajemo i
koliko spasavamo svijet (što bi bilo od mora da nije
slano?!), koliko topline i ljubavi iz sebe ižarujemo,
odnosno, koliko smo tame sposobni pobijediti u samima
sebi, koliko straha, osvete, zla i mržnje u sebi
nadvladavamo. To je ono što nas čini svjetlom svijeta,
solju zemlje.
Dakle, Isus kao da želi reći: Ovaj bi svijet bio bez vas
učenika bljutav, otužan, u mraku. Učinite se korisnima u
svijetu. Budite od koristi. Nestanite. Sol nije ništa
ako ne dođe u hranu. Jednako i svjetlo, ako ne svijetli.
Svjetlo mora na svijećnjak. Učenici, ako su pravi, ne
mogu se sakriti pred svijetom, ne mogu sakriti svoj
identitet. Oni su prepoznatljivi. Ne smiju kriti sebe od
svijeta, oni moraju svijetliti. To je dio njihovih
misija u svijetu, njihova poslanja, makar ih očekivala i
progonstva.
Koji je smisao soli, svijeta, grada na gori? Isus veli,
da vide vaša dobra djela. Učenici trebaju učiniti u
svijetu Isusa vidljivim. Bog je stoga postao čovjekom
kako bi nastavio živjeti u svakome učeniku. Kako bi se
nastavio utjelovljivati u učenicima. Svijet treba
iskusiti vašu ljubav, vašu dobrotu, svijet mora biti
pokrenut prema Bogu. Isus ne veli, da vide vas i
da vas slave, nego da vide vaša dobra djela i
slave Oca vašega u nebesima. Ne isticati sebe, ne
stavljati sebe na svjetla pozornice.Sve dolazi od
Gospodina. Od njega je svako dobro djelo, svaki dobar
naum.
Činite sve tako da ljudi ne slave vas, nego preko vas
Oca nebeskoga. Činiti tako da ljudi pitaju: Odakle vam
ta snaga, odakle vam ta zauzetost za svijet? Gdje je ta
vaša energetska centrala odakle se napajate? Odgovor
mora glasiti uvijek: u Kristu i iz Krista, iz njegovih
sakramenata koji su energetski izvori, nepresušni.
Naviještati svjetlo i biti svjetlo, to je smisao
učeničkoga poslanja i identiteta.
|
|
|
|
|